Butik koji je unikatno obilježio najdužu zagrebačku ulicu
// February 18th, 2010 // Iz medija
Kada je u Zagrebu nedavno otvoren prvi i za sada jedini etno butik »Mara« u Hrvatskoj, na osebujan je način zacijelo unikatno obilježio najdužu gradsku ulicu – Ilicu. Modna dizajnerica i krojačica Vesna Milković je ravnopravno dijeleći izlog kao i cijeli dućan s obrtom za kovano željezo »Vrbanus«, vlasnika Željka Vrbanusa, njegovoj masivnoj željeznoj ogradi u izlogu, dodala slavonsku »šlingu« i torbe te koješta drugog od tkanine s utisnutom glagoljicom na sebi.
Iako strogo trendovska određenja ljude koji slijepo prate modu ne upućuju baš na nošenje etna, svakodnevni osvrt na prolaznike na gradskim ulicama, govori drugo. Naime, tekstovi u dnevnim listovima tipa »etno nije in«, a to se odnosi i na košulje s kineskim okovratnikom i uzorcima kao i na tzv. ciganske suknje, reklo bi se »ne drže vodu«. Naime, povremeno je ipak zamjetno kako mlade Zagrepčanke u svojim nosivim odjevnim kombinacijama običavaju uske majice kombinirati, primjerice, s hlačama širokog, nabranog materijala s egzotičnim šarama. Slično se primjenjuje i za suknje i to ne samo u maksi varijantama, već i u popularnim minicama. U tom se u specifičnom pogledu samo mogu naći neke odrednice sociološkog kova o sveopćoj besparici, ali i želji da se, uključivši način života, ne povodi baš za svime što nam stiže sa Zapada. Ovakva razmišljanja predstavljaju pogodno tlo na kojem mogu cvasti i razvijati se poduzetničke inicijative kakva je ova Vesne Milković.
»Svoje uratke od prirodnih tkanina; znači haljine, odijela i slično, izrađujem od ivanićgradskog lana koji kombiniram sa šarenim vezom, zlatovezom koji je i najteži za izvedbu, a u svemu nastojim spojiti arhaične i moderne komponente. Cijene artikala su mislim primjerene ovdašnjim omjerima, ali one ovise i o zahtjevnosti veza prije svega«, objašnjava kreatorica koja je upravo pokrenula postupak za dobivanje certifikata – »Izvorno hrvatsko«. Tek kao usputnu primjedbu, Milković napominje da se već spomenut ivanićgradski lan sadi i uzgaja na prirodni način te se izrađuju tkanine u Kloštar Ivaniću.
Preko lady Jadranke Biesford-Pierce, ručnike od ove tkanine koristi cjelokupna britanska kraljevska obitelj, saznali smo.
Kao članica Udruge »Hrvatski suvenir«, naša sugovornica surađuje s kustosicom Etnografskog muzeja Nerinom Ecckel, koja se u nekoliko navrata pohvalno izrazila o njenom radu, kao i inicijativi. Njena suradnica, članica UMAH-a, manekenka Lina Jurašić (19) koja je sada, ali i već ranije nosila etno modele »Mara« na reviji »Montura« u Splitu, kazala nam je da su to jako ugodni modeli čija nosivost nadoknađuje njihovu eventualnu »nemodernost». Zgodno napomenuvši, Milković opisuje već nekoliko slučajeva kada su naši ljudi prije odlaska u posjetu svojoj obitelji u inozemstvo svratili do »Mare« po neku sitnicu za dar. Njeni etno uratci se također mogu nabaviti u galerijama u Dubrovniku i Zadru, ali procvatu djelatnosti, ona se nada, pripomoći će već najavljeno i skorašnje uvrštavanje »Mare« na letke info pulta TZ Zagreba. Na njenim torbama praktičnog oblika, uglavnom u crnoj i prirodnoj boji lana, na glagoljici su otisnuti stihovi Tina Ujevića, A. B. Šimića, A. Šenoe, Vesne Parun i stihovi iz Biblije. »Na haljini naše konzulice u Chicagu otisnuto je ‘Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda’«, naglašava Milković, čija je kćer Mara, po kojoj etno butik i nosi ime, ove godine upravo maturirala pri Centru za primijenjenu umjetnost pa je za pretpostaviti da će Mara garantirati opstojnost majčine »Mare«, odnosno majčinog zanata.
Tanja Gajić, Vjesnik, 11.07.2004.
