Etno butik Mara: Šenoa, Šimić i Ujević mogu se i nositi
// February 19th, 2010 // Iz medija
Vesna Milković, vlasnica etno butika Mara, još je prije desetak godina imala razrađen koncept kako da detalje na rodnih nošnji promovira na urbanoj odjeći. Ideju je uspjela realizirati tek prije pet godina, kada je napustila stalni posao upravnog pravnika.
“Malo ljudi zna da svjetski kreatori traže inspiraciju upravo u našoj baštini. Dodatni mi je motiv bio i kad sam vidjela Austrijanke i Njemice da vrlo ponosno svoju kulturno-povijesnu baštinu ‘ugrađuju’ u modernu odjeću te da se takva odjeća uistinu cijeni”, objasnila je Vesna Milković, rođena u Slavoniji, gdje je i naučila osnovne tehnike bijelog veza (šlinga), zlatoveza, ku kičanja…
Dodaje kako se u našoj zemlji, osim u etnografskim proučavanjima, nitko sustavno ne bavi narodnim vezom kao modnim ukrasom ili dodatkom. Koliko je on zanemaren, govori i podatak da se u Hrvatskoj ne može registrirati obrt za izradu vezenih predmeta. Ona je to odlučila promijeniti i danas se njezina odjeća te drugi modni dodaci (ženske torbice), kao i stolnjaci, nadstolnjaci, vrećice za butelje vina – mogu kupiti u glavnoj zagrebačkoj ulici te vidjeti na različitim modnim revijama i u različitim prigodama. Tako je udruga Hrvatska poslovna tajnica za nedavni izbor pet najboljih hrvatskih tajnica izabrala da tajnice nose modele upravo tog butika.
“Projekt razvijam u dva smjera”, objasnila je Vesna Milković. Prvi je da u suradnji s Etnografskim muzejom i Institutom za folkloristiku, na ručno tkanim tkaninama, uglavnom od lana i pamuka, veze motive s narodnih nošnji. Pritom koristi tehnike pečkog veza, neca, toleda, zlatnoveza, šlinge, kukičanja… Za slavonsku šlingu priprema dokumentaciju za dobivanje certifikata Izvorno hrvatsko.
Drugi dio projekta odnosi se na strojni vez motiva kulturno-povijesnih spomenika, ple tera, Vučedolske golubice i drugo. Glagoljicom ispisuje stihove Augusta Šenoe (Budi svoj), Antuna Branka Šimića (Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda) te Tina Ujevića (Ne boj se, nisi sam). Povremeno koristi i natpise koji su se u starim vremenima mogli pročitati u slavonskim domaćinstvima, na pregačama, kuhinjskim i zidnim krpama. Pregače s natpisima, stolnjaci, nadstoljnaci i vrećice za butelje vina, kaže Vesna Milković, mogu poslužiti kao zgodan poslovni dar, što su mnogi već i prepoznali.
Najviše je raduje, dodaje naša sugovornica, kada mlada djevojka ili mladić požele odjeću s etno detaljima. Kaže da su mnogi u početku mislili da se u njenoj trgovini prodaje indijska ili kineska etno garderoba. To ju je isprva ljutilo, ali je tijekom vremena brojne kupce uspjela zainteresirati za domaće etno detalje i krojeve koje dizajnira sama, dok joj u izradi pomaže više suradnica. Između ostalih i kći koja je nakon srednje škole primijenjene umjetnosti upisala studij za tekstilni i modni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakul tetu. Uz to, osposobljena je i za tkanje na tkalačkom stanu. Njihovu odjeću sada jednako traže i mlađe i starije generacije obaju spolova.
Premda je rad naporan, a zarada nevelika, Vesna Milković se nada da će daljnjim razvojem posla stvoriti vrlo prepoznatljiv brend izvornog hr vatskog dizajna odjeće. Smatra da bi Grad Zagreb trebao pomagati takve projekte, barem kroz povoljnije iznajmljivanje poslovnih prostora u samom centru grada, gdje bi onda takvi proizvodi mogli postati i dio ponude izvornog hrvatskog suvenira.
Jasminka Filipas, Privredni vjesnik, 10.11.2008.
